Kutija za vodenog dječaka je pušenje. Svaki put kad bi klinac došao po vodu, tele mu je ostavljalo sitniš. Mladić mu se zahvalio i otišao nasmijan. Sve dok se prisnost nije povećala i kopile nije odlučilo da napadne i poslednji put kada je došao sa flašom vode, zadirkivali su ga: danas će kutija biti drugačija, mala sisa, šta kažete na to? Klinac se nasmijao i ništa nije rekao, drugim riječima, ko šuti pristaje.
kakav ukusan zalogaj